| Abstract | Cilj: Usporediti skupine pacijenata liječenih minimalno invazivnom kirurgijom uporabom sustava tubularnih retraktora i konvencionalnom kirurškom metodom te temeljem usporedbe istraživanih pokazatelja, donijeti zaključak o prednostima odnosno nedostacima pojedine metode kirurškoga liječenja. Nacrt studije: Presječna studija s povijesnim podacima Ispitanici i metode: U istraživanje je uključeno 48 ispitanika liječenih jednom od dviju kirurških metoda tijekom jedne godine (studeni 2018. godine - studeni 2019. godine). Ispitivani pokazatelji su: dob, spol, trajanje simptoma bolesti, vrsta patologije, broj bolesnih i operiranih dinamičkih segmenata, neurološki status, intenzitet bolnoga sindroma ocijenjen vizualno analognom ljestvicom, trajanje operacije te duljina hospitalizacije. Kao glavna ocjena uspješnosti liječenja korišteni su modificirani Odom-ovi kriteriji. Svi su podaci preuzeti iz elektronskih medicinskih kartona i statistički su obrađeni. Rezultati: Zabilježeno je značajno poboljšanje neurološkoga statusa nakon operacije kod svih ispitanika (ispitivana skupina, Fisherov egzaktni test, p=0,002, kontrolna skupina, Fisherov egzaktni test p=0,012). Intenzitet bolnoga sindroma, ocijenjen vizualno analognom ljestvicom, kod svih se ispitanika značajno smanjio nakon operacije (ispitivana skupina, Wilcoxonov test, p<0,001, kontrolna skupina, Wilcoxonov test, p<0,001). Utvrđena je i statistički značajna razlika između ispitivane i kontrolne skupine u duljini hospitalizacije (Mann-Whitney U-test, p<0,001) i vremenu vertikalizacije (Mann-Whitney U-test, p<0,001) nakon operacije. U ostalim istraživanim parametrima nije utvrđena statistički značajna razlika između ispitivane i kontrolne skupine. Zaključak: Kirurško liječenje degeneracijske bolesti slabinske kralješnice rezultira značajnim poboljšanjem neurološkoga statusa i smanjenjem intenziteta bolnoga sindroma. Minimalno invazivna kirurgija sustavom tubularnih retraktora u usporedbi sa konvencionalnim kirurškim metodama rezultira kraćom duljinom hospitalizacije i kraćim vremenom vertikalizacije. |
| Abstract (english) | Objectives: To compare patients treated with minimally invasive surgery using tubular retractor system and conventional surgical method, and to assess advantages and disadvantages of each respective method by comparing research data. Study Design: Cross-sectional study with historical data. Patients and Methods: The research included 48 patients treated with one of the two surgical methods during one-year period (November 2018 – November 2019). The research data were: age, gender, duration of symptoms, type of pathology, number of surgical levels treated, neurological status, pain intensity assessed by visual analogue scale, duration of surgery and length of hospital stay. Modified Odom’s criteria were used as primary outcome measure. All data were recorded from electronic medical records and statistically analyzed. Results: A significant improvement of neurological status after surgery was recorded in all patients (case group, Fisher exact test, p=0.002, control group, Fisher exact test p=0.012). The pain intensity as assessed by visual analogue scale was significantly reduced after surgery (case group, Wilcoxon test, p<0.001, control group, Wilcoxon test, p<0.001). Furthermore, a statistically significant difference was observed between the case and the control group in length of hospital stay (Mann-Whitney U test, p<0.001) and in time elapsed from the surgery to patient mobilization (Mann-Whitney U test, p<0.001). In all other data examined, no statistically significant difference was noted between case and control group. Conclusion: Surgical treatment of lumbar spine degenerative disease results in significant improvement of neurological status and pain intensity. Minimally invasive surgery, using tubular retractors, results in shorter length of stay and earlier patient mobilization. |
