Ciljevi istraživanja. Utvrditi učestalost poremećaja viših živčanih funkcija kod pacijenata nakon ishemijskog moždanog udara, utvrditi dobnu strukturu bolesnika, spolnu strukturu i zastupljenost poremećaja viših živčanih funkcija prema TOAST klasifikaciji. Nacrt studije. Presječna studija. Sudionici i metode. U istraživanje je uključeno 100 pacijenata liječenih u KBC-u Osijek nakon ishemijskog moždanog udara u akutnoj fazi bolesti. Svakom pacijentu zabilježena je dob, spol i TOAST klasifikacija moždanog udara prema nalazu CT-a. Svaki pacijent kod kojega se sumnjalo na afaziju, upućen je logopedu koji je postavio konačnu dijagnozu. Ostale više živčane funkcije (agrafija, aleksija, akalkulija, apraksija i agnozija) ispitane su pod nadzorom mentora i kliničkog psihologa. Rezultati. Od svih pacijenata koji su preboljeli ishemijski moždani udar, njih 54 % imalo je barem jedan poremećaj viših živčanih funkcija. Afazije su činile 75 % svih poremećaja. Globalna afazija najčešći je poremećaj viših živčanih funkcija i zabilježena je uglavnom kod ispitanika s ishemijskim moždanim udarom iznad 75 godina. Poremećaji viših živčanih funkcija najčešće su zabilježeni kod pacijenata s moždanim udarom velikih krvnih žila i kardioembolijskim moždanim udarom, bez statističke značajnosti. Poremećaji viših živčanih funkcija nisu pokazali statistički značajnu raspodjelu po dobi i spolu. Zaključak. Više od 50 % pacijenata nakon ishemijskog moždanog udara ima barem jedan od poremećaja viših živčanih funkcija. Iako su afazije najčešće i najprepoznatljivije, treba obratiti pozornost i na ostale poremećaje jer oni često ostanu neprepoznati u kliničkoj praksi.

Objective: The aim of this study was to determine the incidence of disorders of higher nervous functions in patients who suffered ischemic stroke, to determine the demography, the sex structure of the patients and the presence of higher nervous functions disorders by TOAST classification. Study design: Cross-sectional study Participants and methods: The study included 100 patients treated at Clinical Hospital Centre Osijek for the ischemic stroke in the acute phase of the disease. Each patient was classified by age, sex and TOAST classification of stroke based on the CT findings. Any patient suspected of having aphasia was referred to a speech therapist who diagnosed the exact aphasia if there had been any. Other nervous functions (agraphia, alexia, acalculia, apraxia and agnosis) were tested under the supervision of a mentor and a clinical psychologist. Results: Of all patients who suffered the ischemic stroke, 54% had at least one disorder of higher nervous functions. Aphasia accounted for 75% of all disorders. Global aphasia is the most common disorder of the higher nervous functions and was mainly found in those with ischemic stroke over the age of 75. Higher nervous function disorders are most commonly reported in patients with the stroke of larger blood vessels and cardioembolic stroke, but without any statistical significance. Disorders of higher nervous functions did not show statistically significant distribution by age and sex. Conclusion: More than 50% of patients who suffered the ischemic stroke have at least one of the disorders of higher nervous functions. Though aphasia is the most commonly known disorder, attention should be paid to other disorders as well, since they often remain undetected in clinical practice.