Cilj istraživanja: Cilj ovog istraživanja bio je ispitati hipotezu da bolesnici s anksioznom osjetljivošću i izraženom aleksitimijom imaju teži panični poremećaj od bolesnika s anksioznom osjetljivošću bez izražene aleksitimije, neovisno o njihovim sociodemografskim karakteristikama. Nacrt studije: Provedena je presječna studija na susljednom uzorku ambulantnih bolesnika. Bolesnici i metode: U istraživanju je sudjelovalo ukupno 92 ispitanika oba spola u dobi od 18 do 50 godina. Dijagnoza je postavljena psihijatrijskim kliničkim intervjuom prema dijagnostičkim kriterijima MKB-10, i dodatno provjerena primjenom Skale težine paničnog poremećaja (engl. The Panic Disorder Severity Scale – PDSS) za utvrđivanje prisustva i intenziteta simptoma paničnog poremećaja u kliničkoj slici. Korištene su samoocjenske skale; anksiozna osjetljivost mjerena je Indeksom anksiozne osjetljivosti (engl. Anxiety Sensitivity Indeks – ASI), a aleksitimija s TAS-20 (engl. The twenty-item Toronto Alexithymia Scale). Rezultati: Na ovom uzorku prevalencija aleksitimije kod osoba s paničnim poremećajem iznosila je 27,2 %. Rezultati su pokazali zajedničku povezanost anksiozne osjetljivosti i aleksitimije s težinom paničnog poremećaja, kao i međusobnu snažnu povezanost aleksitimije i anksiozne osjetljivosti. Potvrđen je prediktivni doprinos anksiozne osjetljivosti težini paničnog poremećaja koji nije uočen za aleksitimiju čime se hipoteza istraživanja odbacuje. Dodatno je potvrđen medijacijski učinak anksiozne osjetljivosti u objašnjavanju intenziteta paničnog poremećaja na temelju aleksitimije. Stoga se može reći da aleksitimija, indirektno, preko anksiozne osjetljivosti utječe na težinu simptoma paničnog poremećaja. Raspravljan je teorijski koncept anksiozne osjetljivosti i detaljno je razrađen psihoanalitički koncept aleksitimije, kao i njihov mogući utjecaj na nastanak i održavanje simptoma paničnog poremećaja. Aleksitimija se bazira na deficitu nesvjesnih implicitnih osjećaja, stoga se teško obuhvaća eksplicitnim instrumentima kao što je TAS-20. To je potencijalno ograničenje ovog rada kao i nešto slabija psihometrijska karakteristika TAS-20, vodećeg mjernog instrumenta za aleksitimiju, što dijelom objašnjava dobivene rezultate. Zaključak: Panični poremećaj je neadaptivni alarmni sustav u kojem somatski simptomi, moguće zbog deficita psihološke prorade anksioznosti kao posljedice aleksitimije i anksiozne osjetljivosti, nisu afektivno elaborirani. Aleksitimija i anksiozna osjetljivost su međusobno snažno povezane i zajedno utječu na jačinu paničnog poremećaja. Uočen je neovisni doprinos anksiozne osjetljivosti, kao i mogući indirektni utjecaj aleksitimije, preko anksiozne osjetljivosti, na izraženost simptoma paničnog poremećaja. Aleksitimija i anksiozna osjetljivost su značajni teorijski i klinički koncepti koji utječu na afektivnu interpretaciju somatskih simptoma i stoga zaslužuju ozbiljnu pozornost u istraživanju paničnog poremećaja.