Cilj istraživanja: Utvrditi i usporediti procjenu promišljanja o suicidu kod osoba oboljelih od mentalnih poremećaja s osobama oboljelih od malignih novotvorina. Utvrditi postoji li povezanost medicinske dijagnoze, želje za ostvarenjem pokušaja suicida između spola i dobi ispitanika. Ispitanici i metode: U istraživanju su sudjelovale dvije skupine bolesnika; bolesnici koji se liječe na Kliničkom odjelu onkologije te koji se liječe na Klinici za psihijatriju. Za potrebe istraživanje korištena je medicinska dokumentacija za dobivanje podataka o spolu i dobi bolesnika te medicinska dijagnoza. Za podatke o suicidalnosti korištena je Skala za procjenu rizika prisutnosti suicidalnih promišljanja koja sadrži 19 tvrdnji s tri ponuđena odgovora. Rezultati: Istraživanjem je utvrđeno kako postoji statistički značajna razlika u odgovorima ispitanika sa psihijatrije i onkologije s obzirom na stavove o životu, smrti, promišljanjima o suicidu, učestalosti suicidalnih misli. Zaključujemo kako bolesnici oboljeli od mentalnih bolesti češće imaju suicidalna promišljanja, a samim time i veći stupanj suicidalnosti nego bolesnici oboljeli od malignih oboljenja. Uočeno je kako ne postoji statistički značajna razlika u stavovima ispitanika za promatrane odgovore s obzirom na dob i spol. Iako statistički nije značajno, ustanovljena je razlika između stavova ispitanika za promatrane odgovore s obzirom na psihijatrijsku dijagnozu (depresija, PTSP, shizofrenija); depresivni bolesnici češće imaju suicidalna promišljanja. Zaključak: Onkološki bolesnici unatoč teškoj dijagnozi, često i smrtonosnoj manje imaju suicidalna promišljanja i želju za počinjenjem suicida naspram bolesnika oboljelih od mentalnih poremećaja. Nužno je organizirati i provoditi kvalitetnije zdravstveno prosvjećivanje o prevenciji suicidalnog ponašanja s ciljem redukcije stope suicida na što nižu razinu.