prikaz prve stranice dokumenta Antieritrocitna protutijela u transfundiranih bolesnika s mijelodisplastičnim sindromom
  Preuzmi
PDF 1.19 MB
diplomski rad
Antieritrocitna protutijela u transfundiranih bolesnika s mijelodisplastičnim sindromom
2020. urn:nbn:hr:152:649691
Leskovar, Ivana
Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku
Medicinski fakultet Osijek

Citirajte ovaj rad

Leskovar, I. (2020). Antieritrocitna protutijela u transfundiranih bolesnika s mijelodisplastičnim sindromom (Diplomski rad). Osijek: Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Medicinski fakultet Osijek. Preuzeto s https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:152:649691

Leskovar, Ivana. "Antieritrocitna protutijela u transfundiranih bolesnika s mijelodisplastičnim sindromom." Diplomski rad, Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Medicinski fakultet Osijek, 2020. https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:152:649691

Leskovar, Ivana. "Antieritrocitna protutijela u transfundiranih bolesnika s mijelodisplastičnim sindromom." Diplomski rad, Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Medicinski fakultet Osijek, 2020. https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:152:649691

Leskovar, I. (2020). 'Antieritrocitna protutijela u transfundiranih bolesnika s mijelodisplastičnim sindromom', Diplomski rad, Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Medicinski fakultet Osijek, citirano: 20.11.2024., https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:152:649691

Leskovar I. Antieritrocitna protutijela u transfundiranih bolesnika s mijelodisplastičnim sindromom [Diplomski rad]. Osijek: Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Medicinski fakultet Osijek; 2020 [pristupljeno 20.11.2024.] Dostupno na: https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:152:649691

I. Leskovar, "Antieritrocitna protutijela u transfundiranih bolesnika s mijelodisplastičnim sindromom", Diplomski rad, Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Medicinski fakultet Osijek, Osijek, 2020. Dostupno na: https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:152:649691

Za citiranje koristite ovu mrežnu adresu: https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:152:649691
Prijavite se u repozitorij kako biste mogli spremiti objekt u svoju listu.
Podaci o radu
NaslovAntieritrocitna protutijela u transfundiranih bolesnika s mijelodisplastičnim sindromom
Naslov (engleski)Red cell antibodies in transfused patients with myelodysplastic syndrome
AutorIvana Leskovar
MentorSilva Zupančić-Šalek (mentor)
Član povjerenstvaMarina Samardžija (predsjednik povjerenstva)
Član povjerenstvaSaška Marczi (član povjerenstva)
Član povjerenstvaSilva Zupančić-Šalek (član povjerenstva)
Ustanova koja je dodijelila
akademski / stručni stupanj		Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku
Medicinski fakultet Osijek
Osijek
Datum i država obrane2020-09-25, Hrvatska
Znanstveno / umjetničko
područje, polje i grana		BIOMEDICINA I ZDRAVSTVO
Kliničke medicinske znanosti
Sažetak
Cilj istraživanja: Ciljevi ovog istraživanja su ispitati učestalost antieritrocitnih protutijela u transfundiranoj skupini bolesnika s mijelodisplatičnim sindromom (MDS), istražiti specifičnost antieritrocitnih protutijela i njihov udio u imuniziranoj skupini bolesnika, ispitati postoje li razlike u intenzitetu transfuzijskog liječenja u bolesnika koji su razvili protutijela u odnosu na one koji nisu imunizirani i ispitati javljaju li se autoprotijela češće u skupini aloimuniziranih bolesnika u odnosu na skupinu koja nije razvila aloprotutijela. Ustroj studije: Ovo je presječna studija s povijesnim podatcima. Ispitanici i metode: Za potrebe istraživanja pretražene su informatičke baze podataka KBC-a Zagreb i prikupljeni demografski podatci o bolesnicima, imunohematološkom ispitivanju i transfuzijskom liječenju. Rezultati: U istraživanju je sudjelovalo 112 transfundiranih bolesnika s MDS-om. Značajno više (70%) bolesnika nije razvio antieritrocitna protutijela. Tridestčetiri (30%) bolesnika je razvilo antieritrocitna protutijela: 27 (24%) alo, 13 (12%) auto od kojih je 6 razvilo i auto i alo protutijelo. Jedno aloprotutijelo razvilo je 52%, dva 19%, a tri 30% bolesnika. Od otkrivenih protutijela 62% su bila iz Rh sustava, 13% iz Kell sustava, 13% iz Kidd sustava, 4% iz Lewis sustava, a po 2% iz Lutheran i Yt sustava. Broj transfundiranih doza koncentrata eritrocita značajno je veći kod bolesnika koji su razvili protutijela naspram onih koji nisu. Zaključak: Veliki broj bolesnika tijekom liječenja MDS-a razvije antieritrocitna protutijela. Bolesnici s razvijenim auto i aloprotutijelima češće se liječe transfuzijama koncentrata eritrocita nego neimunizirani bolesnici.
Sažetak (engleski)
Aim: The aim of this studyis to test the frequency of RBC antibodies in a group of transfused patients with myelodysplastic syndrome (MDS), analyze the specificity of RBC antibodies and proportion of immunized patients they affect, find differences in the intensity of transfusion therapy in patients who developed antibodies as opposed to non-immunized patients, and investigate whether autoantibodies were more frequent in the alloimmunized or non-alloimmunized group of patients. Study design: This is a cross-sectional study with historical data. Patients and methods: Computer databases of University Hospital Center Zagreb were searched and demographic data on patients, results of immunohematology testing and details of transfusion therapy were collected. Results: The study included 112 transfused patients with MDS. More patients (70%)did not develop antibodies. A total of 34 (30%) patients developed RBC antibodies: 27 (24%) allo-, 13 (12%) auto-, 6of which had both auto-andallo-antibodies. Concerning antibodies, 52% patients developed one, 19% developed two and 30% developed three. Rh (62%) system antibodies were the most frequent, followed by Kell (13%), Kidd (13%), Lewis (4%) , Lutheran (2%) and Yt (2%) systems. Number of RBC transfusion was much higher in patients who developed antibodies. Conclusion: Many patients with MDS develop RBC antibodies that complicate treatment. Patients with developed auto- and alloantibodies receive RBC concentrate transfusions more frequently than non-immunized patients.
Ključne riječi
Ključne riječi (engleski)
Jezikhrvatski
URN:NBNurn:nbn:hr:152:649691
Studijski programNaziv: Medicinsko laboratorijska dijagnostika
Vrsta studija: sveučilišni
Stupanj studija: diplomski
Akademski / stručni naziv: magistar/magistra medicinsko laboratorijske dijagnostike (mag. med. lab. diag.)
Vrsta resursaTekst
Način izrade datotekeIzvorno digitalna
Prava pristupaOtvoreni pristup
Uvjeti korištenjaIkona licence Zaštićeno autorskim pravom.
Datum i vrijeme pohrane2022-10-14 08:25:33