Cilj istraživanja: Procijeniti duljinu preživljenja ispitanika s patohistološki utvrđenim glioblastomom velikog mozga te ispitati razlike u pojavnosti kliničkih i radioloških pokazatelja i razlike u kratkoročnom ( ≤ 12 mjeseci) i dugoročnom ( > 12 mjeseci) preživljenju između ispitanika s obzirom na promatrane pokazatelje. Nacrt studije: Presječna studija s povijesnim podatcima Ispitanici i metode: U istraživanje je uključeno 63 ispitanika s glioblastomom velikog mozga (stupanj IV. prema SZO). Podatci za istraživanje preuzeti su iz povijesti bolesti. Bilježeni su klinički i radiološki pokazatelji. Preživljenje bolesnika određivano je od datuma operativnog zahvata. Ispitanici su podijeljeni u dvije skupine s obzirom na kratkoročno ( ≤ 12 mjeseci) ili dugoročno ( > 12 mjeseci) preživljenje. Rezultati: Ukupno je preživljenje ispitanika medijana 7 mjeseci (95 % raspona pouzdanosti od 6 do 9 mjeseci). Kratkoročno preživljenje povezano je s prijeoperacijskim KPS (P = 0,006), radioterapijom (P < 0,001), kemoterapijom (P < 0,001), i to kemoterapijom TMZ (P = 0,005) i PCV (P = 0,007), te konkomitantnom primjenom kemoradioterapije (P = 0,01). Dugoročno preživljenje povezano je s primjenom radioterapije (P < 0,001) i konkomitantne kemoradioterapije (P = 0,02). Nije dobivena značajna povezanost između radioloških pokazatelja i kratkoročnog, odnosno dugoročnog preživljenja. Zaključak: Povoljna prijeoperacijska KPS vrijednost, kao i primjena postoperativne radioterapije i kemoterapije, značajno utječe na duljinu preživljenja bolesnika s glioblastomom. Istraživanjem nisu utvrđeni specifični pokazatelji koji bi pomogli pri raspoznavanju bolesnika s glioblastomom kod kojih se očekuje dugoročno preživljenje.