| Sažetak | Cilj istraživanja: Detaljno definiranje akustičkih parametara alaringealnog glasa i prvo definiranje prozodijskih obilježja alaringealnog govora, te utvrđivanje njihovih međusobnih razlika i povezanosti ovisno o vrsti nadomjesnog glasa i govora, te proširenje dosadašnjih spoznaja. Dizajn studije: Presječna studija Ispitanici i metode: U studiju je uključeno 60 ispitanika, odnosno laringektomiranih osoba, oba spola (56 (93%) muškaraca i 4 (7%) žene), prosječne životne dobi 63 godine. Ispitanici su bili podijeljeni u tri skupine ovisno o vrsti nadomjesnog alaringealnog glasa i govora kojim se svakodnevno koriste. Uzorak svake skupine činilo je 20 ispitanika. O svakom ispitaniku prikupili su se potrebni osobni i medicinski podaci putem općeg upitnika i iz medicinske dokumentacije. Uspješnost glasovno – govorne rehabilitacije registrirana je objektivno Harrison – Robilard – Schultz skalom za traheoezofagealni govor i Stankovićevom skalom za ezofagealni govor, te subjektivno procjenom inteligibiliteta spontane ekspresije. Glasovni uzorci prikupljeni su pojedinačnim računalnim snimanjem glasa pomoću Cool Edit Pro 2000 (Syntillium Software Corp.) računalnog programa u prostoriji Klinike za otorinolaringologiju i kirurgiju glave i vrata Kliničkog bolničkog centra Osijek. Nakon prikupljanja uzorka učinjena je akustička analiza u Praat 4.3.04. (Aladdin, Systems, Inc.) računalnom programu. Prozodiju alaringealnog govora procjenjivala su tri ispitivača pomoću unaprijed pripremljene četverokomponentne ljestvice za procjenu prozodije tijekom ispitanikovog čitanja testnog materijala. Statistička obrada podataka učinjena je pomoću statističkog paketa SPSS (inačica 16.0, SPSS Inc., Chicago, IL, SAD). Rezultati: Prema akustičkim parametrima alaringealnog glasa postoje značajne razlike u prosječnim vrijednostima minimalne i fundamentalne frekvencije, frekvencijskog raspona, frekvencijskih i intenzitetskih perturbacija, te omjera signal – šum. Uspoređujući međusobno pojedinačne skupine, treheoezofagealni i ezofagealni glas značajno se razlikuju jedino u vrijednosti fundamentalne frekvencije, dok su vrijednosti ostalih akustičkih parametara slične. Između elektrolaringealnog i traheoezofagealnog glasa postoje značajne razlike u odnosu na vrijednosti minimalne frekvencije, intenzitetske i frekvencijske oscilacije, te omjer signal – šum. Između ezofagealnog i elektrolaringealnog glasa nađene su značajne razlike u vrijednostima svih ispitanih parametara. Prema prozodijskim obilježjima, rezultati ove studije, pokazuju značajne razlike između traheoezofagealnog, ezofagealnog i elektrolaringealnog govora u odnosu na ostvarenje melodije i naglaska, te promjenjiv ritam, dok postojeće razlike u ostvarenju stanki u govoru nisu značajne. Najviše traheoezofagealnih ispitanika ima odgovarajuću melodiju, kao i uvijek ostvarene naglaske tijekom govora, uvijek prisutne logičke stanke i najčešće odgovarajući govorni ritam. Najmanje ostvarena prozodijska obilježja prema procjeni melodije i naglaska imaju ispitanici s elektrolarinksom, a prema procjeni stanki i ritma ezofagealni ispitanici. Povremeno su kod određenog broja ispitanika prisutne respiratorne stanke neovisno o vrsti nadomjesnog govora i bez značajne razlike između skupina. Nadalje, postoji značajna povezanost melodije s minimalnom alaringealnom frekvencijom, frekvencijskim rasponom i s ostvarenjem naglasaka, te povezanost govornoga ritma s respiratornim stankama. Zaključak: Glasovno – govorna rehabilitacija ugradnjom govorne proteze pokazala se najboljim izborom rehabilitacijske metode. Za produkciju traheoezofagealnog glasa laringektomirana osoba koristi kapacitet vlastitih pluća, a u takvom glasu registriraju se zadovoljavajuće vrijednosti akustičkih parametara i najoptimalnije ostvaruju prozodijska obilježja što bitno utječe na razinu inteligibiliteta spontane ekspresije. Iako je ugradnja govorne proteze nakon laringektomije primarni izbor rehabilitacije, ne treba zaboraviti da i druge dvije metode imaju svoje potencijalne korisnike u slučajevima kad ova metoda nije moguća opcija. Ključne riječi: akustička analiza, glasovna rehabilitacija, laringektomija, prozodija |
| Sažetak (engleski) | Objectives: To define the acoustic parameters of the alaringeal voice in detail and to define the prosodic features of the alaringeal speech for the first time, as well as to determine their mutual differences and correlations depending on the type of substitute voice and speech, and to extend the present knowledge. Study design: Cross sectional study Patients and methods: The study included 60 subjects, or laringectomized persons, of both sexes (56 (93%) men and 4 (7%) women), of average life expectancy of 63 years. Subjects were divided into three groups depending on the type of substitute alaringeal voice and speech used daily. A sample of each group consisted of 20 subjects. Each subject collected the necessary personal and medical information through a general questionnaire and medical records. The success of voice – speech rehabilitation was recorded objectively by the Harrison – Robilard – Schultz scale for the tracheoesophageal speech and Stankovic's scale for the esophageal speech, and subjectively by estimation of the spontaneous expression's intelligibility. Voice samples were collected by individual computer voice recording using the Cool Edit Pro 2000 (Syntillium Software Corp.) computer software at the Department of Otorhinolaryngology and Head and Neck Surgery of the University Hospital Center Osijek. After the sample was collected, acoustic analysis was performed in Praat 4.3.04. (Aladdin, Systems, Inc.) computer software. The prosody of the alaringeal speech was evaluated by three examiners using a pre-prepared four-component scale for prosody assessment during the subject's reading of the test material. Statistical data processing was done using the SPSS statistical package (version 16.0, SPSS Inc., Chicago, IL, USA). Results: According to the acoustic parameters of the alaringeal voice, there are significant differences in the mean values of minimal and fundamental frequencies, frequency and intensity perturbations, and the harmonic – to – noise ratio. By comparing individual groups, the tracheoesophageal and esophageal voice differ significantly only in the fundamental frequency value, while the values of the other acoustic parameters are similar. Between electrolaryngeal and tracheophageal voice there are significant differences in relation to the minimum frequency, intensity and frequency oscillations, and the harmonic - to - noise ratio. Significant differences in the values of all examined parameters were found between the esophageal and electrolaryngeal voice. According to the prosodic features, the results of this study show significant differences between tracheoesophageal, esophageal and electrolaryngeal speech in relation to melody and stress, as well as variable rhythm, while the existing differences in speech pauses are not significant. Most tracheoesophageal subjects have a proper melody and stress during speech, always present logical pauses and in most cases proper speech rhythm. The least achieved prosodic characteristics according to the melody and stress evaluation have the subjects with electrolarynx, and according to the pause and rhythm evaluation the esophageal subjects. Occasionally, respiratory pauses are present in a number of subjects irrespective of the type of substitute speech and no significant difference between the groups. Furthermore, there is a significant correlation of melodies with minimal alaringeal frequency, frequency range and stress, and the correlation of speech rhythm with respiratory pauses. Conclusion: Voice – speech rehabilitation by inserting voice prosthesis has been shown to be the best rehabilitation method. For the production of tracheoesophageal voice, the laryngectomized person uses the capacity of their own lungs, and in such voice satisfactory acoustic parameters are registered and prosodic characteristics are optimally achieved, which significantly affects the level of spontaneous expression intelligibility. Although laryngectomy is a primary choice for rehabilitation, it should not be forgotten that the other two methods have their potential users in cases where this method is not an option. |
